Nekoliko dana prije 8. marta 1908. godine, radnice tekstilne industrije u Njujorku su stupile u štrajk u znak protesta zbog strašnih uslova u kojima su bile primorane da rade. Kulminacija je izbila 8. marta kada je vlasnik fabrike zatvorio sva vrata kako bi sprečio radnike da izađu. Zgrada je zapaljena i u njoj je živote izgubilo 129 radnika, među kojima i mnogo žena. Na inicijativu Klare Cetkin, 8. mart je predložen kao Međunarodni dan žena i od prve polovine dvadesetog vijeka polako počinje da se obilježava širom svijeta.

Danas žene 8. marta očekuju bar cvijeće, ako ne neki skuplji poklon, ovaj praznik je potpuno obesmišljen i, nažalost, žene su te koje ne shvataju značaj obilježavanja dana žena. Tog dana očekivaće više pažnje, više ljubavi, više poštovanja. Ostalih dana u godini miriće se sa time da ne zaslužuju ni pažnju, ni poštovanje, ni ljubav i vjerovaće da sve to nekako moraju da zasluže, da je potpuno prirodno da ne zaslužuju pažnju i poštovanje tek tako, da nisu ravnopravne kao ljudi u odnosu na muškarce. Koliko god žene tvrdile da ovo nije tačno, nažalost, ponašaju se kao da jeste.

Pre nego što neka od vas izgovori kako 8. mart ne priznaje kao praznik, kako joj ne znači ništa jer ovaj praznik jeste obesmišljen ali su žene doprinele tome, razmislite da time poništavate sve ono za šta su se žene vekovima borile.

Ovaj dan služi tome da cijeli svijet podsjetimo šta su žene tokom vijekova uspjele da promjene na društvenom, političkom i ekonomskom polju, koliko su napredovale, dan kada svijet podsjećamo o dostignućima žena i tome šta smo sve trpjele tokom historije i koliko nas je koštalo da bismo stigle ovde gdje jesmo, negdje na pola puta do ravnopravnosti.

Ovaj dan simbolizuje težak život žena kroz historiju, šta su sve morale da istrpe i na koje su se sve načine borile protiv diskriminacije i nasilja. Nažalost, ovaj dan opominje i koliko žena, širom svijeta, kako u ekonomski stabilnim zemljama tako i u onim siromašnim, još uvijek trpe diskriminaciju i razne oblike nasilja.  A sve dok žene u bilo kom dijelu svijeta trpe diskriminaciju i neki oblik nasilja, one druge žene koje su uspjele da se izbore za kakvu-takvu ravnopravnost, dužne su da se solidarišu i opominju svijet na nedopustive načine degradiranja žena kao ljudskih bića.

Kad primite cvijeće, parfem, šta god, pitajte onoga ko vam je to darovao zna li bar zašto vam je bilo šta poklonio tog dana. Većina to radi zato što je takav običaj.

A onda, ako ste sigurne da živite u zemlji u kojoj žene nisu diskriminisane zbog svog pola, sjetite se da danas, u 21. veku, u našoj zemlji otpuštaju trudnice, da nas prilikom razgovora za posao pitaju da li planiramo da rađamo, da žene preko četrdesete godine imaju problem sa zapošljavanjem, da manje zarađujemo, da nas malo ima na visokim funkcijama, da nas psuju  kao vozače, da nas nazivaju pogrdnim imenima, hiljade svakodnevnih diskriminišućih stvari na koje smo toliko navikle da ih skoro ne primjećujemo…

Dužne ste da poštujete viševjekovnu borbu žena i da je nastavite !!!

Komentari na članak

komentar/a